Ulazim u kucu - prije zore. Ne nisam lutala po kafanama. Trijezna sam i uzivam u ovom trenutku kada se ne borim sa mislima. Sve mi stima, osim poderane strample i haltera sto zuljaju. Zasto je halter poziv na sex? Meni nije. Bez da me je iko i takao. Volim te zene, koje ispod nose "Zagolicaj mastu" ves. Ne volim te koje se jeze svake vrste zenstvenosti, ne znajuci da je sustina covjeka u prljavim mislima, a cistim djelima. Volim kada je zora samo za mene spremna. Dovoljna temperatura i bezobrazno opijajuci vjetar ulazi kroz otvoren prozor. Palim cigaretu. Misli mi lelujaju. Cas sam tu. Cas u Italiji. Ali, uvijek su mi u glavi veliki balkoni i teski paravani. Rado bih se prosunjala do kuhinje i spremila kahvu, jer mjecec me tuzno gleda sto necu duze pogled trositi na njega. Sjetih se.. koliko obaveza sutra imam. Da li je ijedna zvanicna i sretna? Pomolim se. Kako ja znam. Iskreno. Sa suzama. Sta ce ti ta molitva bez suza? Zar