PREZIVJELA SAM. Stajala sam tako za sankom, i ispijala neko bezalkoholno pice.. razmisljajuci kako sam se iz "mrtvih" podigla. Sve te silne slike na drustvenim mrezama i taj moj zivot na istim.. komentarisu kao da sam princeza, i neko ko nema ni brige ni pameti.. Da samo znate koliko se iza nekih slika krije mantanja, povracanja, koliko tuge, koliko nekada i pocetka depresije. Nista nisam dala da vidite i nikada u zivotu niko nece vidjeti koliko me nesto boli (da li psihicki ili fizicki), nikada. Spoznaja da velika ljubav ljudi oko mene rusi sve predrasude moje, sve tuge i sve nedace .. nosi me do nevjerovatnog uzdignuca. ... Lezala sam na stolu, kojeg se i ne sjecam.. sjecam se samo svog budjenja i svjetla kojeg sam prvog ugledala, nakon sto sam otvorila oci. Shvatila sam - PREZIVJELA SAM. Obukla sam se i krenula sam kuci. Dugo me je do kuce pratio osjecaj izgubljenog dijela mene, mozda i izgubljene buducnosti i ko zna cega sve ne.. Ali nisam se plasila ...